Sredozemna medvjedica
Latinski naziv: Monachus monachus (Hermann, 1779.) Ostali nazivi: dalmatinska medvjedica, jadranska medvjedica, morski fratar, morski čovjek, Adriana Uobičajeni naziv: Mediterranean monk seal Dubina obitavanja: 0 – 250 m Karakteristike: Tijelo im je zbijeno i pokriveno kratkom dlakom, s gornje strane tamnosmeđom ili sivkastom, s donje znatno svjetlije, a može biti i potpuno bijela. Glava im je okrugla, na kratkom i debelom vratu. Vretenasto tijelo s debelim potkožnim slojem masti prilagođeno je životu u moru. Prednji udovi su prilagođeni za kretanje u more jer su prsti povezani plivaćom kožicom, a nokti su zakržljali. Stražnji udovi su potisnuti uz tijelo i služe pri plivanju kao repne peraje. Oko usta ima dugačke osjetilne dlake. Rasprostranjenost: Atlantik, oko Madeire i Kanarskih otoka, a najviše uz obale i otoke Sredozemnog mora Zanimljivosti: Procjenjuje se da ukupna populacija broji nešto manje od 600 jedinki raspršenih na vrlo velikom području, što znači da je vrsta kritično ugrožena. Hrani se ribama, rakovima i mekušcima, prvenstveno hobotnicama, lignjama i jeguljama, do 3 kg dnevno koje hvata oštrim zubima. Medvjedice preferiraju lov na otvorenim prostorima noću, što im omogućuje da učinkovitije koriste svoju brzinu. Uspješni su lovci s dna; neki su čak primijećeni kako podižu ploče stijena u potrazi za plijenom. Vid im je slabo razvijen, ali imaju dobro razvijen sluh i njuh. Prilikom zarona zatvara nosne i ušne otvore, a pod vodom može izdržati nekoliko minuta. Na kopnu se kreće teško i nespretno, podupirući se prednjim udovima. Obitava u priobalju, u području pustih i nenaseljenih otoka. Na kopno izlazi radi odmora i parenja. Mladunci se kote ujesen, a u more ulaze u dobi od dva tjedna. Majke ih doje do starosti od oko 18 tjedana. Kote se zelenog krzna, često s mjestimičnim bijelim mrljama. Spolno zreli postaju u dobi od četiri godine, a očekivani životni vijek im je više od 20 godina. Skotna ženka sredozemne medvjedice za koćenje i podizanje mladunca traži nepristupačnu špilju s ulazom ispod morske razine, iako povijesni opisi govore, da su sve do 18. stoljeća u tu svrhu koristile i otvorene plaže.
