Narančasto-bijela peregrina
Latinski naziv: Cratena peregrina (Gmelin, 1791) Uobičajeni naziv: pilgrim hervia Ostali nazivi: bijela peregrina, bijeli hodočasnik Dubina obitavanja: 10 – 50 m Karakteristike: Tijelo puža mliječnobijele je boje. Rinofori su kraći od dugačkih šiljastih ticala. Vrh rinofora narančaste je boje. Između rinofora i ticala vidljive su dvije narančaste mrlje. Na leđima ima 8 do 10 nakupina dugačkih izraslina (cerata) koja su od vrha leđa prema bokovima sve kraća. Cerata su na površini prozirne, a u njima su vidljivi ogranci probavne žlijezde koja je narančasto-smeđe boje, no prema vrhu prelaze u ljubičastu ili plavu boju, a sam vrh cerata je bijelkast. Obično narastu do 3 cm, najviše 5 cm. Rasprostranjenost: Istočni Atlantik, na obalama Portugala, Španjolske i Senegala, Kanarski otoci, Sredozemno i Jadransko more. Zanimljivosti: Svojim jarkim bojama signalizira neprijateljima da nije jestiv. Ovaj morski puž golać tankoga i vitkoga tijela na leđima ima cerate koje djeluju poput škrga, a svaka sadrži završni izdanak probavne žlijezde hepatopankreasa. Glava ima par svijetlonarančastih rinofora i dva bjelkasta dugačka bukalna ticala koja izgledaju poput rogova. Hrani se obrubnjakom roda Eudendrium koji spada u žarnjake i uvijek ga pronalazimo u njegovoj blizini. Preferira hidroide koji su zarobili plankton jer tako guta zajedno u sendviču i plankton i hidroidni polip. Iako koristi hidroide za hvatanje plijena iz vodenog stupca, hidroidi čine samo dio njegove prehrane, a plankton čini najmanje polovicu. Žarne stanice hidroida koje tako pojede može sačuvati i pohraniti ih u vrhovima cerata, a služe mu za obranu. Peregrine su dvospolci i imaju čudnovato ponašanje pri parenju u kojem obje jedinke pokreću spolovilo jedna prema drugoj kako bi navele jednu da se ponaša kao mužjak, a drugu kao ženka. Pobjednik koji probija stjenku tijela dominantni je mužjak. Jaja se zatim polažu na podlogu gdje se razvijaju i izlegu u ličinke i dalje rastu kao odrasle jedinke.
