Jakobova kapica
Latinski naziv: Pecten jacobaeus (Linnaeus, 1758) Uobičajeni naziv: mediterranean scallop Ostali nazivi: jakovljeva kapica, školjka sv. Jakoba, lepeza, čančula, kapica, klapun Dubina obitavanja: 5 – 30 m Karakteristike: Školjka je lepezastog oblika. Na ljušturama školjke vidljivo je 14 do 16 rebara. Ljušture nisu jednake i razlikuju se po boji. Donja je ljuštura bijele, bež ili ružičaste boje te konkavnog oblika i obično je zakopana u pijesku ili mulju. Gornja ljuštura ravna je te crvenkastosmeđe boje sa svjetlijim i tamnijim šarama. Unutrašnjost ljušture porculanski je glatka. Rasprostranjenost: Jadransko i Sredozemno more. Zanimljivosti: Može plivati nekoliko metara stvarajući potisak naglim otvaranjem i zatvaranjem ljuštura. Jakobova kapica najveći je školjkaš iz porodice kapica u Sredozemnom moru i živi na pjeskovitom, ljušturastom i muljasto-pjeskovitom dnu, najčešće u područjima gdje ima izvora slatke vode. Na rubu plašta ima mnogo kratkih ticala i 60 malih očnih leća koje je čine vrlo intrigantnim morskim organizmom. Oči reagiraju na svjetlost i funkcioniraju kao teleskopi. Imaju veliku ulogu u izbjegavanju predatora jer će u slučaju otkrivene opasnosti jakopova kapica hitro otplivati naglim potiskom koji stvara zatvaranje ljušture. Hrane se planktonskim organizmima i drugim plutajućim česticama hrane koje dobivaju filtriranjem morske vode. Raste samo tijekom hladnog razdoblja, dok se ljeti rast potpuno usporava. Naime, jakovljeva kapica ne voli toplo more i uvijek živi ispod termokline. Ova je vrsta dvospolac, a njezine ličinke žive u planktonu čak tri do četiri tjedna te nošene morskim strujama mogu doći do novih područja koje naseljavaju.
