Hridinasti ježinac
Latinski naziv: Paracentrotus lividus (Lamarck, 1816) Uobičajeni naziv: purple sea urchin Ostali nazivi: kamenjar, ljubičasti morski ježinac Dubina obitavanja: 0 – 20 m Karakteristike: Ježinac kamenjar ima krhke bodlje promjenjivih boja od tamnoljubičaste, tamnosmeđe do tamnozelene. Promjer mu je obično do 8 cm. Usni otvor nalazi mu se s donje strane. Često se kiti kamenčićima. Boja je kućice bez bodlji zelena. Rasprostranjenost: istočni Atlantik od Irske do Maroka, Jadransko i Sredozemno more. Zanimljivosti: Ovaj ježinac ne može tolerirati iznenadni nizak salinitet nakon velikih kiša, ali na njega malo utječu organska onečišćenja i teški metali. Zapravo, cvjeta u blizini kanalizacijskih ispusta. Paracentrotus lividus obično se nalazi na stijenama te livadama morskih cvjetnica. Izbjegava meke podloge i ponekad se može naći skupljen na kamenju ili otocima školjkaša okruženih pijeskom. Može svojim ustima i bodljama kopati meke stijene kako bi stvorio šupljine u koje se vraća i u koje točno stane svojom veličinom. Manje jedinke posebno koriste ova utočišta kao zaštitu od grabežljivaca. Mužjaci i ženke okupljaju se radi mrijesta i otpuštaju gamete u vodeni stupac. Ličinke žive kao dio zooplanktona oko 28 dana prije nego što se nasele na čvrstu podlogu i započnu preobrazbu. Kreću se pomoću bodlji i cjevčica koje su nastavak vodožilnog sustava. Priljevom i odljevom tekućine ambulakralne se nožice produžuju i skraćuju te na taj način životinja pokreće svoje kruto tijelo. Ježinci se hrane noću algama, ali tamo gdje su grabežljivci noću aktivniji mogu se hraniti i danju. Glavni su predatori ove vrste rak, Maja crispata, ribe šarag, Diplodus sargus, fratar, Diplodus vulgaris, vrana, Labrus merula i knez Coris julis te puž volak, Hexaplex trunculus te morska zvijezda, Marthasterias glacialis. Na bentosku zajednicu uvelike utječe broj ježinaca i njihove prehrambene sklonosti. Tamo gdje su brojni, obično su okruženi golim tlom. Među bodljama često se mogu vidjeti male ribice poput priljepaka te glavoča.
