Cijanobakterije
Latinski naziv: Microcoleus vaginatus (Vaucher) Gomont ex Gomont, 1892. Uobičajeni naziv: Cyanobacteria Ostali nazivi: modrozelene alge Dubina obitavanja: 0,5 – 10 m Karakteristike: Pojavljuju se u kasno ljeto i početkom jeseni na stjenovitom dnu u obliku smeđih baršunastih tvorevina na kojima se pojavljuju mjehurići kisika. Rasprostranjenost: Atlantski ocean, Sredozemno i Jadransko more Zanimljivosti: Cijanobakterije najstarija su grupa fotoautotrofnih organizama. Cijanobakterije ili modrozelene alge najstarija su skupina autotrofnih organizama na Zemlji. Poznato je oko 2.000 vrsta. Njihov talus može biti jednostaničan, kolonijalan ili višestaničan. Žive u različitim vodenim ekosustavima, ali mogu preživjeti i izvan vode. Zapanjujuća je njihova sposobnost naseljavanja ekstremnih staništa kao što su polarna područja, pustinje, vrući izvori te gole kamene podloge. Cijanobakterije ubikvisti su koji procesom fotosinteze i fiksacijom dušika obogaćuju staništa na kojima rastu i tako potpomažu naseljavanje složenijih organizama. Smatra se da je tako započeo i život na Zemlji. Često ih nalazimo u simbiozi s biljkama i životinjama. Manji broj vrsta cijanobakterija poput jednostanične Microcoleus vaginatus živi u morskoj sredini. Većinom su autotrofne, a razmnožavaju se diobom stanice. Imaju crvenkasti pigment fikoeritrin koji im daje boju.
