Bijeli cjevaš
Latinski naziv: Protula tubularia (Montagu, 1803) Uobičajeni naziv: Serpulid tubeworm Ostali nazivi: perjaničar Dubina obitavanja: 1 – 60 m Karakteristike: Živi u bijeloj vapnenoj cijevi širokoj do 1 cm koju pričvršćuje za morsko dno. Iz cijevi pruža svoja bijeložućkasta škržna pera kojima lovi plijen. Na perima su na pravilnim razmacima vidljive smeđe ili narančaste točke. Rasprostranjenost: Sredozemno i Jadransko more Zanimljivosti: Bijeli cjevaš vrlo je plaha životinja i pri najmanjem podražaju strelovito se uvlači u svoju cijev. Perjaničar tvori bijelu, vapnenastu cijev u kojoj živi. Ima malo, izduženo, segmentirano tijelo koje se sužava prema stražnjem dijelu. Tijelo je podijeljeno na zelenu glavu, prednju regiju od osam segmenata i mnogo dužu crvenkastonarančastu stražnju regiju od 90 do 120 segmenata. Glava je reducirana i ima dva škržna režnja od kojih svaki nosi od 20 do 45 bijelih ili ružičastih, blago spiralnih ticala koji su perasto raspoređeni u dva reda i označeni su uparenim crvenim mrljama i brojnim pjegama na očima. Glava je okružena ovratnikom koji nosi četine s finim zubima. Četine prisutne su na svim segmentima osim na prvom. One su u prsnom dijelu blijedozlatne, duge i vitke te pokazuju uska krila, a u stražnjem dijelu su duže, ali nemaju uska krila. Pri parenju, perjaničari se roje jer ženke proizvode feromone koji privlače mužjake i signaliziraju im da izbace sjemenu tekućinu, što zauzvrat stimulira ženke na izbacivanje jaja. Nakon oplodnje većina jajašaca postaje planktonska, a ličinke metamorfiziraju i razvijaju se u odrasle jedinke.
