Alge
Plankton postoji u svim mogućim oblicima i veličinama. Bakterije u moru spadaju u najmanje oblike planktona, no i veći predstavnici fitoplanktona i zooplanktona najčešće su nevidljivi ljudskom oku i promatraju se pomoću mikroskopa. Ipak, neke vrste meduza mogu imati i do 9 metara duge lovke, a kako ne mogu aktivno plivati, nego samo plutaju nošene strujom, isto se ubrajaju u plankton. Jednostanične ili višestanične morske alge koje imaju zeleni pigment klorofil uz pomoć sunčeve svjetlosti proizvode kisik. Svi ovi organizmi čine najveći dio mase živih bića u moru i izvor su hrane za sve morske životinje. Najpoznatije su vrste većega fitoplanktona alge kremenjašice ili dijatomeje (lat. Diatom- Algae) kojima je stanična stjenka građena od kremena ili silicijeva dioksida i sastoji se od dviju složeno građenih ljuštura koje su spojene poput kutije (hipoteka) i poklopca (epiteka). Prema strukturi ljušturice dijelimo ih na centrice koje imaju radijalnu strukturu u odnosu na centralnu točku i penate koje su izdužene. Od zooplanktona najpoznatiji su kopepodni račići (veslonošci, lat. Copepoda) koji su značajna hrana ribama, a bez svjetlećih račića, poznatih i kao svjetlari ili kril, ne bi mogli postojati ni veliki kitovi usani koji se hrane filtrirajući vodu svojim velikim usima. Od ljušturica uginulih planktonskih organizama pokrivenih sedimentom tijekom dugih vremenskih razdoblja nastaju naslage koje se pretvaraju u stijene.
