Uvod
POVIJESNI BRODOVI I BRODICE HRVATSKE BRODOGRADNJE
(5. stoljeće pr. Kr. : 18. st.)UVOD
Povijesni razvoj hrvatske brodogradnje obilježen je raznolikim tipovima brodova koji su se razvijali i gradili u brojnim brodogradilištima smještenim u svim značajnijim središtima hrvatske obale Jadranskoga mora. Raznolikost hrvatskih brodova rezultat je kako potreba lokalnoga stanovništva tako i utjecaja različitih kulturnih i gospodarskih sfera. Istovremeno, povijest hrvatske brodogradnje obilježena je i mnogim političkim previranjima koja su u više navrata otežavali njezin napredak. U tome svakako prednjači utjecaj Mletačke Republike kojoj je hrvatska ratna, ali i trgovačka mornarica često bila kamen spoticanja. Unatoč svim vanjskim pritiscima, hrvatska je brodogradnja uspješno prebrodila daleki put od gradnje prvih jednostavnih plovila do suvremenih brodova koji danas plove svjetskim morima. U ovom je postavu prikazan izbor 14 značajnih hrvatskih brodova i brodica koji su obilježili razvoj hrvatske brodogradnje. Izbor je načinjen vodeći se načelom kronologije razvoja brodogradnje te značajem iste za lokalnu i širu zajednicu. Također, posebna je pozornost posvećena zasebnom prikazu hrvatskih povijesnih brodova u odnosu na tradicijske brodice koje su po definiciji plovila kraća od 15 m. U prvom dijelu postava prikazani su serilija, lemb i liburna kao brodovi i brodice koji su se na hrvatskoj obali Jadranskoga mora pojavili u antičko doba, odnosno između 5. stoljeća pr. Kr. i pada Rimskoga Carstva 476. godine. Njihovo je zajedničko obilježje oplatna gradnja kao tehnologija gradnje brodova, a koja se temelji na postupnoj gradnji oplate broda koja se potom dodatno učvršćivala unutarnjim poprečnim i uzdužni strukturnim elementima. Također, serilija, lemb i liburna poznati su kao ilirski brodovi koji su tijekom više stoljeća pružali otpor najprije grčkim kolonizatorima, a zatim i Rimskomu Carstvu. Zahvaljujući tome, Iliri su se stoljećima smatrali gospodarima Jadranskoga mora. Drugi dio postava posvećen je konduri, sageni i saeti kao brodovima na kojima se temeljila pomorska snaga Hrvata iz vremena Hrvatskoga Kraljevstva (8. – 11. stoljeće). Povijesne činjenice svjedoče da su u to doba Hrvati bili suvereni gospodari Jadrana spremni oduprijeti se mornarici Bizantskoga Carstva, pomorskom utjecaju Mletačke Republike te kratkotrajnom prodoru Normana. Veliku važnost kondura, sagena i saeta potvrdio je i sam car Konstantin Porfirogenet u svojem glasovitom djelu O upravljanju carstvom. Treći dio postava posvećen je Dubrovačkoj Republici (11. - 17. stoljeće) koja se u svoje zlatno doba istaknula kao treća pomorska trgovačka sila svijeta. Velika potreba za trgovačkim brodovima ogledala se u intenzivnom razvoju brodogradnje koja je svijetu podarila tada najveće brodove poznate kao karake, a koje su impresionirale svojom ljepotom i veličinom. Istovremeno, obrana Dubrovačke Republike temeljila se na dubrovačkim galijama koje su se mahom koristile za progon gusara. Četvrti dio postava posvećen je uskočkoj brzoplovki koja je bila okosnica brojnih uskočkih pothvata usmjerenih protiv Osmanskoga Carstva i Mletačke Republike. Zahvaljujući toj brodici Uskoci su pružali aktivan otpor imperijalističkim nastojanjima Mlećana i Osmanlija, a povijest bilježi brojne pomorske podvige senjskih Uskoka kojima su tijekom 16. i 17. stoljeća zadavali veliku štetu daleko snažnijim protivnicima. Konačno, četvrti dio postava posvećen je manjim brodovima i brodicama namijenjenim potrebama lokalnoga stanovništva, a posebice otočke populacije. Takvi su se brodovi od 14. stoljeća pretežno koristili za ribarstvo, prijevoz ljudi, stoke ili poljoprivrednih proizvoda. Tipični primjeri manjih brodova i brodica uključuju gajetu, leut, braceru, trabakul i batanu.
