Serilija
Manje lađe ili brodice koje su Iliri upotrebljavali za dužobalnu plovidbu nazivaju se serilije prema latinskom izrazu conserere (svezivati) zbog toga što su bile izrađene šivanjem brodske oplate lanenim konopcem. Prema otkrivenim hidroarheološkim ostacima datiranim oko 295. godine pr. Kr., serilije su bile građene kao brodice duljine do 8 m, širine 2.5 do 3 m i gaza od oko 0.4 m, a pokretane su pomoću jedara i vesala. Gradnja serilije započinjala je postavljanjem kobilice i njezinim produljenjem statvama na pramčanom i krmenom kraju, koje su za kobilicu bile vezane jednostavnim ključevima i drvenim klinovima. Pritom su provrti za prolaz klinova bili izrađeni spaljivanjem drveta pomoću užarene metalne šipke ili pomoću jednostavnoga metalnog svrdla s oštrim žličastim završetkom. Elementi oplate broda postavljali su se potom simetrično od kobilice s obje strane broda te su međusobno bili povezani šivanjem. Šivani spojevi izrađivali su se provlačenjem lanenoga konopa kroz pripremljene provrte uz dodatak drvenih klinova, katrana i jelove letve omotane u tkaninu kako bi se osigurala nepropusnost spoja.
