Liburna
Posebno mjesto u ilirskoj brodogradnji zauzima liburna kao jedan od najpoznatijih ratnih brodova antičkoga Mediterana koji je zbog svoje glasovitosti postao sinonim za rimski ratni brod općenito. Međutim, o samoj konstrukciji i načinu gradnje liburna nije ostalo puno zapisa izuzev Vegecija koji u svojem djelu Rasprave o vojnom umijeću ističe kako je orebrenje liburne izrađivano od čempresa, bora, jele ili smreke, a za njihovo učvršćivanje upotrebljavali su se brončani čavli, s obzirom na to da su željezni podložni utjecaju korozije. Nadalje, analogijom s hidroarheološkim ostacima rimskoga trgovačkog broda iz 2. stoljeća otkrivenoga kod otoka Ilovika, možemo zaključiti kako se konstrukcija liburne zasigurno sastojala od kobilice, štitne kobilice, pramčane i krmene statve, rostruma, sponja, palube ili više paluba, ravnomjerno raspoređenih rebara učvršćenih brončanim čavlima i hrastove oplate obložene olovnim ili bakrenim pločama koje su dodatno štitile trup od crvotočina i vanjskih oštećenja. Slično vanjskoj oplati, drvenim daskama bila je obložena i unutrašnjost broda. Veća brodska i vojna oprema liburni obuhvaćala je sidro, jedan ili više jarbola, križna i latinska jedra, kormilo u obliku vesla, tornjeve za smještaj streljaštva, leteće mostove, gredu za rušenje neprijateljskih jarbola i lomljenje vesala te praćke za izbacivanje kamena.
