Lemb
Lemb naziv je koji se još u antičko doba uvriježio za brze i okretne liburnske lađe trgovačke ili vojne namjene, dužine 12 do 18 m i širine 3 do 4 m s pogonom na vesla, a kasnije i na jedra. Takve su lađe prema potrebi mogle prevoziti oko 20 ratnika-veslača, a karakteriziralo ih je nisko nadvođe, kao i kobilica koja je bila izdužena na pramčanu kraju. Uz navedeno, mala vlastita masa lemba omogućavala je njegovo jednostavno izvlačenje na obalu tijekom noći ili u slučaju nevremena. Važnost i uloga lemba u životu Ilira ogleda se i u činjenici da je njegov simbol korišten i na prvim kovanicama ilirske države što samo po sebi dovoljno govori o značenju plovidbe i brodogradnje u identitetskom razvoju Ilira. Gradnja lemba započinjala je postavljanjem kobilice i njezinim produljenjem statvama na pramčanom i krmenom kraju, koje su za kobilicu bile vezane jednostavnim ključevima i drvenim klinovima. Pritom su provrti za prolaz klinova bili izrađeni spaljivanjem drveta pomoću užarene metalne šipke ili pomoću jednostavnoga metalnog svrdla s oštrim žličastim završetkom. Elementi oplate broda postavljali su se potom simetrično od kobilice s obje strane broda te su međusobno bili povezani spojem utor-klin-čep koji su osiguravali strukturni integritet lemba, a nepropusnost takvih spojeva postizala se njihovim šuperanjem.
