Karaka
Krajem 15. stoljeća u Dubrovačkoj Republici pojavile su se prve karake kao prvi trgovački brodovi značajno veće nosivosti. Duljina karake sezala je do 40 m, a njezina širina i visina do 15, odnosno 10 m. Gaz karake iznosio je približno 5 m, a njezina je nosivost sezala do 1300 kara (oko 2.050 t). Karake su krasili kaštel i kasar, dva jarbola s križnim jedrima i krmeni jarbol s latinskim jedrom. Također, bile su opremljene s oko 40 topova za obranu od gusara, a kvalitetna drvena građa i robusna konstrukcija omogućavala im je značajan životni vijek koji se protezao i na četiri desetljeća. Značajan je i podatak da je tijekom 16. stoljeća vrijednost nove karake iznosila između 5.000 i 6.000 dukata, kao i činjenica da se ta uložena vrijednost, uključujući i trošak posade, mogla vratiti već nakon jednog ili dva putovanja. Naime, forma karake temeljena na srcolikim rebrima bila je izuzetno pogodna za daleke plovidbe. Od brojnih trgovačkih ruti koje su van Mediterana sezale i do Indije, za karake posebno su važne bile one kojima se trgovalo s Engleskom. Tako, engleska riječ argosy, kojom se označava veliki teretni brod, nastala je od riječi Ragusa. Pohvale dubrovačkim karakama iznijele su mnoge znamenite osobe. Između ostalih vrijedi izdvojiti talijanskog povjesničara Panteru Pantera koji ističe da su za gradnju galijuna i nava bili zaslužni visoko poštovani majstori iz Dubrovnika, Portugala i Engleske. Također, pomorac Bartolomeo Crescentia hvali dubrovačke majstore kalafate kao najbolje brodograditelje na Sredozemlju. Valja istaknuti kako se naziv galijun od kraja 16. stoljeća uobičajeno koristio za nešto manju izvedbu karake nosivosti do 950 t, duljine oko 30 m, širine oko 10 m i visine 5 m koja je bila prikladna za prekooceansku plovidbu.
